Povijest moderne kemije započela je 1898. godine kada je britanski fizičar Sir William Crooks  predvidio da će se dio čovječanstva neizbježno suočiti sa smrću od gladi zbog naglog porasta broja stanovnika i nedostatka dušičnih gnojiva potrebnih za rast biljaka. Industrijalizirane zemlje u to su se vrijeme oslanjale na gnojiva životinjskog podrijetla, kao što je „guano“ iz Južne Amerike, no oni su bili  kratkog vijeka. U prvoj polovici  20. stoljeća dvojica njemačkih kemičara Haber i Bosch  razvijaju  postupak za proizvodnju amonijaka reakcijom vodika i dušika iz zraka. Tako proizvedeni amonijak mogao se lako pretvoriti u gnojivo potrebno za biljke, ali korišten je i za  proizvodnju  eksploziva potrebnih za vođenje rata. Također Fritz Haber jedan je od  dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 1918. godine.

Dr. sc. Goran Štefanić nositelj je poslijediplomskog kolegija „Analiza keramičkih materijala difrakcijskim metodama“ na Fakultetu kemijskog inžinjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se mehanokemijom, nanoznanošću i čvrstim otopinama. Ovo zanimljivo predavanje podijelio je na dva dijela, kemiju života i kemiju smrti.

                                                                                    Tekst: Josipa Kamenarić, 4. c

                                                                                    Fotografije: prigorski.hr