Prema istoimenoj Shakespeareovoj tragediji libreto je napisao Sergej Sergejevič Prokofjev i Leonid Lavrovski, a režiju potpisuje Patrice Bart. Veličinu i snagu iskrene ljubavi, kao i njezinu tragičnost, te mržnju i suparništvo dviju veronskih obitelji Capuleti i Montecchi, plesom i glazbom snažno je dočarao ansambl predstave.

Treći razredi obišli su izložbu „Portreti sadašnjosti“ Alberta Giacomettija u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Čovjek koji hoda pripada antologijskim skulpturama 20. stoljeća. Ona simbolizira samu prirodu 20. stoljeća, stoljeća obilježenog ratnim uništavanjima i razaranjima. Tko je on? pita se autorica izložbe. Portret čovjeka preživjelog holokaust, zarobljenika preživjelog najgora mučenja, vojnika i civila preživjelih ranjavanja i stradavanja u vihoru rata. Ili je on portret Čovjeka koji je preživio i nadvladao Zlo 20. stoljeća. Pitanje je koliko se naše doba i suvremeni čovjek prepoznaju u skulpturi Čovjek koji hoda. Hoćemo li se slomiti i nestati u strahotama suvremenoga doba ili ćemo nastaviti hodati dalje?

„Sadržaj je poznat i ironičan. On je volio nju, ona nekog drugog. On je ipak volio nju, a ona nekog trećeg. On je i dalje volio nju, no ona nekog četvrtog. A taj nije ni postojao“, riječi su kojima Franjo Dijak otvara dramu Ivane Sajko, nastale prema klasičnom romanu Gustavea Flauberta. Redatelj Saša Božić Gospođom Bovary ukazuje na suvremenost njenog slučaja, stvarajući predstavu kojoj su dug i dosada u središtu interesa. Emmu Bovary igra Jelena Miholjević, a s njom su na sceni i Igor Kovač (Charles Bovary), Sven Medvešek (Rodolphe), Filip Križan (Leon), Nikola Baće (Justin), Ivan Grčić (Bournisien) i Franjo Dijak(Lheureux).

Učenici i profesori u pratnji proveli su dvije ugodne večeri posvećene umjetnosti i kazalištu.

Sanja Jelenak, prof.