Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci

Dakle, nakon veeeelikog kašnjenja zbog ljetnih praznika, godišnjih odmora, ali i početka nove školske godine, napokon da i široj javnosti objavimo priču o uspjehu naše gimnazije u projektu «Šutnja nije zlato».

Naša škola već 5 godina surađuje s nevladinom udrugom CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) iz Zagreba. CESI se specijalizirao za pitanja spola i roda, rodne ravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja s posebnim naglaskom na mlade. Educiraju nastavnike i nastavnice iz osnovnih i srednjih škola koji onda provode radionice sa svojim učenicima i učenicama senzibilizirajući ih za pitanja roda i rodno uvjetovanog nasilja među mladima.

Dosad surađujući sa CESI-jem provodili smo radionice sa članovima i članicama psihološke grupe naše škole. Cilj radionica bila je prevencija nasilja u adolescentnim vezama. Izrađivali smo plakate, priređivali izložbe istih, držali tribine i predavanja, sudjelovali na izložbi učeničkih radova u Školskom muzeju.

Školske godine 2007./08. CESI je pokrenuo projekt «Šutnja nije zlato» koji se sastojao od reklamnih spotova koji su se vrtjeli na svim televizijama (i obuhvaćali teme nasilja u obitelji, silovanja na spoju i trgovanja ljudima), te suradnje sa srednjim i osnovnim školama u čitavoj Hrvatskoj. Kampanja je započela u listopadu 2007. edukacijom stručnih suradnika i suradnica, te nastavnika i nastavnica iz 4 različita područja slobodnih aktivnosti: filma, kazališta, stripa i novinarstva; a sve na temu rodno uvjetovanog nasilja. Iz naše gimnazije imali smo pokrivena dva područja: strip i kazalište. Radionicu iz stripa pohađala je Nada Poturiček, prof., a radionicu iz kazališta moja malenkost.

Nakon što smo prošle radionice iz navedenih područja, kolegica Poturiček i ja imale smo zadatak osmisliti kazališnu predstavu i strip na temu rodno uvjetovanog nasilja. Na početku drugog polugodišta, okupile smo zainteresirane učenike i učenice s kojima sam odradila radionice o prevenciji nasilja u adolescentnim vezama. Radionice su podijeljene na sljedeće module: «Ljubav i veze», «Rod i spol», «Moć i nasilje u vezama» i«Vještine potrebne za uspostavljanje i održanje kvalitetne veze». Nakon odrađenih radionica, učenici i učenice odgledali su i nekoliko edukativnih filmova: «To je nekako ravnopravno», «Bio jednom jedan dječak» i «Bila jednom jedna djevojčica», te «Trgovanje ljudima». Do ovog dijela sudionici i sudionice kazališnog projekta, strip projekta i psihološke grupe bili su zajedno, a onda su se razdvojili.

Mihaela Šatvar iz 2.a, Ana Petek i Jelena Šverko, obje iz 1.b radile su na stripu. Kako ni prof. Poturiček, ni ja nismo nadarene za crtanje, mentoriranje mladih strip-crtačica preuzela je Senka Pleše, nastavnica likovne kulture iz OŠ Ljudevita Modeca. Djevojke su marljivo radile i vrlo brzo dovršile svoju strip-priču «Još jedna priča …». Njihov strip moglo se pogledati na izložbi stripova i novinarskih radova na završnoj svečanosti 21. lipnja 2008. u Studentskom centru u Zagrebu, kao i na svečanoj dodjeli svjedodžbi naše škole 30. lipnja 2008. u podrumskoj dvorani Hrvatskog doma. 

Kazališna predstava, za razliku od stripa, nastajala je puno sporije. Najprije su Mislav Podolski i Neven Predojević, obojica iz 4.b razreda, napisali scenarij predstave. Zatim je Nada Poturiček, prof. održala nekoliko dramskih vježbi s glumcima i glumicama. Potom smo, glumci i glumice i ja zajedno prilagođavali scenarij, izabrali glavne likove i podijelili ostale uloge, te krenuli s probama. Naše probe trajale su mjesecima dodajući nove elemente u predstavu, izbacujući neke stare, smišljajući obrate i potencijalne završetke. Čitavo vrijeme imala sam dojam da smo napravili puno, ali da još nije gotovo, da priča nije dovršena. Zahvaljujući ponajprije mojim sjajnim glumcima i glumicama: Emi Ljatifi iz 1.a u ulozi Tanje, Mihaelu Kušecu iz 1.b u ulozi Hrvoja, Ireni Hubzin iz 2.a u ulozi Lane, Ani Majdak iz 2.a u ulozi Ive, Borisu Petrliću iz 1.b u ulozi Luke, Andrei Višak iz 1.c u ulozi Lidije, Adriani Horžić iz 2.c u alteraciji s Dijanom Klobučar iz 2.a u ulozi mame i Nataši Habijanec iz 1.b u ulozi školske psihologinje; uspjeli smo predstavu dovršiti na vrijeme.

Predstava je snimljena u školskoj knjižnici (na čemu zahvaljujemo Zoranu Kovaču, prof.) i na prijedlog našeg snimatelja (još jednom hvala Zorane!) nazvana «Ma, sve je u redu …» i poslana u Zagreb, stručnom žiriju na prosudbu.

Završna priredba kampanje «Šutnja nije zlato» održana je u subotu, 21. lipnja 2008. u Studentskom centru u Zagrebu. Na priredbu je došlo oko 600 srednjoškolaca i srednjoškolki iz 60 škola iz čak 32 grada iz cijele Hrvatske. Rezultat cijele kampanje je 25 filmova, 16 kazališnih predstava, stripovi iz 12 škola i 10 novinarskih radova. Teme radova su obuhvatile nasilje u adolescentskim vezama, obiteljsko nasilje, rodne stereotipe i rodne uloge, maloljetničke trudnoće, itd. Završna priredba bila je nagrada svima koji su naporno radili na stvaranju radova, ali i prilika mladima da se upoznaju, druže, razmijene iskustva, te pogledaju radove ostalih koji su sudjelovali u projektu.

Na završnoj priredbi dodijeljene su tri nagrade najboljim radovima u svojoj kategoriji prema sudu stručnih žirija. Stručne žirije su sačinjavale, osim eksperta/ekspertica CESI-ja i filmska redateljica Ivona Juka, strip crtač Stiv Cinik, novinarka Orlanda Obad i dramska pedagoginja u Zagrebačkom kazalištu mladih Kristina Jakšić. U kinu SC-a prikazani su nagrađeni filmovi, izvedena je prvonagrađena kazališna predstava, a u Galeriji SC-a postavljena je izložba stripova i novinarskih radova.

Naša predstava «Ma, sve je u redu …» osvojila je prvu nagradu. Kad smo na pozornici kina SC-a primali nagradu iz ruku austrijskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj, bili smo toliko uzbuđeni da nismo čuli obrazloženje zašto smo dobili prvu nagradu. Stoga sam nekoliko dana kasnije otišla na stranice CESI-ja i tamo pronašla sljedeće obrazloženje koje ću ovdje prenijeti u cijelosti: 1. nagrada: «Ma, sve je u redu …) – Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci (voditeljica Sanela Štubelj). Predstava ima vrlo naglašen edukativni moment: govori o znakovima nasilja u vezi, prikazuje odnose moći i kontrolu u vezi ali i traženje pomoći od odraslih osoba te uloga prijatelja/ica koji nisu samo pasivni promatrači/ice već nastoje pomoći žrtvi nasilja. Gotovo u maniri aristotelijanske poetike, predstava završava okretom i prepoznavanjem.»

Osim stvarno sjajne ekipe strip crtačica i glumaca i glumica, predstava je nastala i uz pomoć članica i članova psihološke grupe: Helene Berend i Kristine Beljo, obje iz 4.a razreda, Srđana Marinovića iz 3.c, Ljubice Škvorc iz 3.b, Ane Brnad i Melani Radić, obje iz 2.b razreda i Adriane Horžić iz 2.c koja je ujedno i glumila u predstavi, a koje su pomagale svojim savjetima, pitanjima i svekolikom podrškom.

Ono što sam saznala od svojih učenika i učenica nakon dodjela nagrada, odigrane predstave u kino dvorani SC-a pred prepunim gledalištem, te velikog koncerta koji je CESI priredio, to je da su oduševljeni ovakvim načinom rada, izletom u Zagreb i naravno nagradom i da bi se jako voljeli nastavit baviti ovom problematikom.

Sanela Štubelj, prof.